Uredništvo Catafertyl

Izazovi zbog PCOS-a kroz različite životne periode

Sindrom policističnih jajnika (PCOS) jest hormonski poremećaj koji pogađa otprilike svaku desetu ženu u reproduktivnoj dobi, a i mnoge žene tokom i nakon menopauze. Iako se simptomi PCOS-a mogu mijenjati s godinama, poremećaj ne nestaje. Zbog toga je važno razumjeti šta znači živjeti s tim sindromom čak i u zrelijim godinama i kako se s njim nositi u različitim periodima života.

Šta je PCOS?

Dugo vremena struka se nije mogla složiti oko definicije PCOS-a, a danas je to prvenstveno hormonski poremećaj. Njegovi tipični simptomi uključuju neredovne menstruacije, probleme s ovulacijom, pojačanu dlakavost, umor, akne i poteškoće sa začećem.

Za službenu dijagnozu PCOS-a koriste se sljedeći testovi: Rotterdamski kriteriji, prema kojima žena treba ispuniti barem dva od tri klinička kriterija:

• povišeni nivoi muških spolnih hormona (androgena), što se manifestuje u obliku fizičkih simptoma, npr. pretjerani rast dlaka, akne itd.;
• poremećaji ovulacije: neredovna ovulacija (oligoovulacija) ili izostanak ovulacije (anovulacija), što može biti uzrok ženske neplodnosti;
• ultrazvučna slika policističnih jajnika, koja pokazuje brojne sitne ciste, tj. sitne folikule s nezrelim spolnim ćelijama koje ne rastu niti ovuliraju, već proizvode velike količine androgenih hormona koji se izlučuju u krv.

PCOS i menopauza

PCOS ne nestaje s godinama, nego se mijenja iz reproduktivnog u metabolički poremećaj. Najveće promjene događaju se naročito u menopauzi, kada se neki simptomi, poput nepravilnih ciklusa, mogu povući, ali problemi povezani s inzulinskom rezistencijom i hroničnom upalom mogu postati izraženiji.

U menopauzi nivoi folikulostimulirajućeg hormona (FSH) kod žena s PCOS-om su često niži nego kod žena bez PCOS-a^*. FSH je hormon koji podstiče rast folikula i neophodan je za ovulaciju; u menopauzi jajnici prestaju proizvoditi dovoljno estrogena, što pokreće povećanu proizvodnju FSH-a iz hipofize. Međutim, kod PCOS-a povećanje se javlja kasnije ili u manjoj mjeri, zbog čega žene s PCOS-om imaju niže nivoe FSH-a u menopauzi nego žene bez PCOS-a pa se menopauza kod njih javlja kasnije nego kod žena bez PCOS-a.

PCOS nakon menopauze

Upalni i metabolički parametri također se pogoršavaju s godinama, što pokazuje kako tijelo metabolizira šećere i masti te koliko je izloženo hroničnoj upali.

S godinama se ti parametri mogu pogoršati, što naročito kod žena s PCOS-om povećava rizik od razvoja nekih zdravstvenih problema, npr.:

• kardiovaskularnih bolesti,
• arterijske hipertenzije te
• ginekoloških i neginekoloških malignoma.

Suočavanje s PCOS-om

Budući da tačan uzrok PCOS-a još nije poznat, liječenje je prvenstveno usmjereno na ublažavanje simptoma. Cilj je ublažiti hormonsku neravnotežu, podstaknuti ovulaciju i smanjiti inzulinsku rezistenciju^*.

Uspješnom liječenju također može doprinijeti kontrolisanje tjelesne težine, što je naročito korisno jer:

• pomaže sniziti nivoe androgena, luteinizirajućeg hormona (LH) i inzulina
• i pomaže u regulaciji ovulacije, čime se povećava vjerovatnoća začeća.

Kada potražiti ljekarsku pomoć?

Kada promjene načina života nisu dovoljne, ljekar se može odlučiti za terapijski pristup, koji je prvenstveno usmjeren na smanjenje viška androgena, podsticanje ovulacije i regulaciju nivoa inzulina kada su u pitanju metabolički problemi i inzulinska rezistencija.

U praksi to znači da ljekar može propisati:

• lijekove koji stimuliraju ovulaciju kod problema sa začećem,
• lijekove koji povećavaju osjetljivost ćelija na inzulin kod inzulinske rezistencije
• ili hormonsku kontracepciju, koja smanjuje proizvodnju muških spolnih hormona u slučajevima izraženog hiperandrogenizma; ona se također često koristi za regulisanje menstrualnog ciklusa i pogodna je za žene s PCOS-om koje imaju problema s prekomjernim rastom dlaka i/ili komplikacijama zbog akni.

Važno je da liječenje bude individualno prilagođeno svakoj pacijentici – njenim simptomima, ciljevima i životnom periodu. U posljednje vrijeme sve se više pažnje posvećuje nefarmakološkim oblicima podrške, koji mogu imati važnu ulogu u regulisanju hormonske neravnoteže.

PCOS zahtijeva dugotrajnu brigu

PCOS nije problem samo u mladosti nego stanje koje može uticati na tvoje zdravlje kasnije u životu. Zato je ključno razumjeti šta se događa u tvom tijelu i potražiti podršku koja ti odgovara.
Uz pravu kombinaciju načina života, medicinskog nadzora i osviještenosti PCOS se može uspješno kontrolirati čak i u zrelim godinama.

^*Inzulinska rezistencija: nedovoljan odgovor ćelija na inzulin i posljedično visok rizik od razvoja dijabetesa tipa 2.